Preobražensko slavlje u Trebinju bili su povod Novljanki Mileni Đ. Vučurević da okupi potomke svoga pradjede Jakova (Spasojevog) Vučurevića (1864–1931) i da svojoj rodbini saopšti ideju za obnavljanje groba i nagrobnog krsta i podizanje spomenika svom pretku djedi njenog oca koji je sahranjen 1931. godine na porodičnom groblju na Grabu kod Trebinja.
Posle parastosa koji je u crkvi svete Petke služio zubački paroh Isaija Dan stigao je dio rodbine iz Zrenjanina, Beograda, Novog Sada, Kleka, Trebinja, Herceg Novog, da se sjete svojih predaka. I da se mnogi prvi put susretnu i upoznaju. Da vide i saznaju odakle su im korijeni.
Potomci su obišli ostatke rodne kuće u Zapresjeku gdje sada živi samo jedna porodica Vučurevića, a druženje okončali u obližnjem restoranu na Grabu.
U priči svojoj rodbini i gostima Milena Vučurević, koja je radila pri Ujedinjenim nacijama u Ženevi, a sada živi na relaciji Herceg Novi – Novi Sad je kazala da se ideja o obnavljanju spomenika pradjedi Jakovu rodila prije desetak godina.
– Bila sam na jednoj sahrani na Zupcima i stajala sam na jednom mjestu mjesnog groblja. Prišao mi je Milan Savov Vučurević iz Igala, odličan poznavalac porodične istorije i zajedno sa Dušanom M. Vučurovićem pisac monografije Vučurovići – Vučurevići iz Bjelopavlića i pitao me da li znam da stojim na mjestu gdje mi je sahranjen pradjeda Jakov, prvi pismeni Vučurević. Bila sam zaterčena tom činjenicom. Tom prilikom pokazao mi je i veliki kameni krst sa imenima Jakova, njegovog oca Spasoja djeda Vasa i njegovih stričeva Vukala i Đura. Kada smo radili rekonstrukciju grobnog mjesta pronašli smo devet lobanja. Tada se u meni rodila ideja i riješila sam da to sve obnovim i renoviram i pozovem sve potomke mojeg pradede Jakova na jedno druženje.
Računam da od našeg pretka Jakova ima oko 200 potomaka po muškoj i ženskoj liniji. Ima nas u Trebinju, Herce Novom, Novom Sadu, Zrenjaninu, Banatskom Dvoru, Beogradu, Ženevi,Sremskim Karlovcima Rumi. Svi se sjećamo korjena sa Zubaca. Moj stric Mirko Mitrov podigao je u spomen na svoje pretke crkvu svete Petke u Banatskom Dvoru gdje smo kolonizirani 1922. godine. Neka i ovaj skup bude obilježavanje 95 godina od odlaska naše porodice sa Zubaca – kazala je Milena.
Ona je kazala da ovi koji su se danas okupili na rodnim Zubcima su peta generacija pretka Vasa a treća generacija djeda Jakova koji je jedno vrijeme živio u Banatskom Dvoru ali nije mogao da se navikne na novu klimu i nije moga bez hercegovačkog krša pa se vratio sa kćerkom Milom i umro u rodnom kraju.
– Ovo je naš povratak korjenima tako što ćemo se svake godine okupljati u avgustu ovdje kod crkve Svete Petke i dovoditi nove naraštaje da znaju ko su i odakle su i da ne zaborave svoju starinu.
Tekst i foto Z. Šakotić
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.